Duhovnost Božjeg milosrđa

Isusova obećanja štovateljima Božjeg milosrđa

Isus je po sestri Faustini obećao mnoge milosti onim dušama koje budu štovale njegovo milosrđe u danim oblicima.

Obećanja:

  1. Milost vječnog spasenja i sretne smrti
  2. Milost pobjede nad neprijateljima već u ovom životu
  3. Milost obraćenja na samrti i sretne smrti
  4. Milost obraćenja i sretne smrti umirućim dušama za koje se bude molila krunica Božjeg milosrđa
  5. Milost potpunog oprosta vremenitih kazni
  6. Milost svećenicima da njihove riječi dodirnu srca onih kojima budu govorili
  7. Uslišanje svih molitvi ukoliko su u skladu s voljom Božjom
  8. Milost napredovanja u duhovnom životu
  1. Štovanje slike Milosrdnog Isusa

– Milost vječnog spasenja i sretne smrti

– Milost pobjede nad neprijateljima već u ovom životu

“Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast”. (Dn 48)

  1. Štovanje svetkovine Božjeg milosrđa

– Milost potpunog oprosta vremenitih kazni ( uz uvjet primanja svete pričesti u stanju milosti)

“Tko toga dana dođe na Vrelo života, primit će potpuno oprost svojih krivica i kazni.” (Dn 300)

“Ja želim, da Svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Toga dana otvorena je nutrina Mojeg milosrđa. Ja izlijevam cijelo more milosti na one duše koje se približuju izvoru Mojeg milosrđa. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest dobiva savršeni oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku rijeke milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti se Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet.” (Dn 699)

  1. Molitva krunice Božjeg milosrđa

– Milost vječnog spasenja i sretne smrti

– Milost obraćenja na samrtii sretne smrti

– Milost obraćenja i sretne smrti umirućim dušama za koje se bude molila krunica Božjeg milosrđa

– Uslišanje svih molitvi ukoliko su u skladu s voljom Božjom

Neprestano moli krunicu (Božjeg milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko je god bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sirdo spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem milosrđu. (Dn 687)

“Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg, ublažuje se Božja srdžba i neisrpivo milosrđe obuzima dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina. (Dn 811)

“Moja kćeri, potiči duše moliti krunicu milosrđa koju sam ti dao. Meni se sviđa po ovoj krunici sve vam darovati za što Me molite. Duše okorjelih grešnika ispunit ću mirom kad budu molili tu molitvu i bit će sretan čas njihove smrti. Piši za ožalošćene duše: Kad duša vidi i spozna težinu svojih grijeha, kad se pred njezinim očima odvije sav bezdan njezine bijede u koji se oborila, neka ne očajava, nego se s povjerenjem baci u ruke Mojeg milosrđa, kao dijete u ruke svoje drage majke. Te duše imaju pravo prednosti na Moje sućutno Srce, imaju prednost na Moje milosrđe. Reci im da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena, koja je zazvala Moje milosrđe. Duša koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno Mi se sviđa. Piši, kad se moli ova krunica milosrđa, kod umirućih neću stajati između Mojeg Oca i umiručeg kao pravedni Sudac, nego kao Milosrdni Otkupitelj.” (Dn 1541)

“Molitvom sve možeš izmoliti kad se to zašto moliš, slaže s Mojom voljom.” (Dn 1731)

  1. Molitva u Času milosrđa

– Uslišanje svih molitvi ukoliko su u skladu s voljom Božjom

“U tri sata zazivaj Moje milosrđe, posebno grešnicima. Udubi se makar kratko u Moju muku, prije svega u Moju napuštenost za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu. Dopuštam ti prodrijeti u Moju smrtnu žalost. U tom času ne uskraćujem ništa duši koja Me moli po Mojoj muci.” (Dn 1320)

  1. Širenje slave Božjeg milosrđa

– Milost vječnog spasenja i sretne smrti

– Milost pobjede nad neprijateljima već u ovom životu

– Milost svećenicima da njihove riječi dodirnu srca onih kojima budu govorili

– Milost napredovanja u duhovnom životu

Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac, nego milosrdni Otkupitelj. U tom posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši koja se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići.” (Dn 1075)

“Onim svećenicima koji šire i proslavljaju Moje milosrđe dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore.” (Dn 1521)

“Sve duše koje časte Moje milosrđe, šire njegovu slavu i ohrabruju druge duše pouzdavati se u Moje milosrđe, neće doživjeti užasa u svom smrtnom času. Moje milosrđe će ih štititi u toj posljednjoj borbi.” (Dn 1540)

“Reci dušama, neka ne postavljaju nikakav bedem u svojim srcima prema Mojem milosrđu, jer ono želi djelovati u njima. Moje milosrđe djeluje u svim srcima koja otvore svoja vrata za njega. Kako grešnik, tako i pravednik potrebuje Moje milosrđe. Obraćenje, kao i ustrajanje u njemu, milost je Mojeg milosrđa. Duše, koje teže savršenosti, posebno trebaju slaviti Moje milosrđe, jer punina milosti, koje im darujem, teku iz Mojeg milosrđa. Ja želim, da se te duše odlikuju neograničenim povjerenjem u Moje milosrđe. Ja Sam bavim se posvećenjem takvih duša. Sve ću im dati što im je potrebno za njihovo posvećenje.” (Dn 1577-1578)

Temelji pobožnosti Božjem milosrđu

Da bi pobožnost Božjem milosrđu zadobila smisao i vrijednost u čovjekovu životu, potrebna su dva temeljna stava čovjekova srca:
1. Pouzdanje u Božje milosrđe
2. Iskazivanje milosrđa bližnjima

Pouzdanje u Božje milosrđe

Pouzdanje nam ukazuje na stav koji bismo trebali imati prema Bogu. Ono se ne sastoji samo od gajenja nade, nego i od žive vjere, poniznosti, ustrajnosti i pokajanja za počinjene grijehe. To je zapravo stav djeteta koje bezgranično vjeruje u milosrdnu ljubav i svemoć nebeskog Oca u svakoj situaciji.
Pouzdanje je toliko važno u pobožnosti Božjem milosrđu da bez njega niti ne može postojati pobožnost, a naše štovanje Božjeg milosrđa je zapravo prvi i značajniji način izražavanja pouzdanja. Samo iskazivanje pouzdanja, čak i bez primjene drugih oblika pobožnosti, već jamči duši koja se pouzdaje da će primiti Božju milost.

„Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem milosrđu.“ (Dn 687)

„Neka se sve duše s velikim povjerenjem približavaju moru milosrđa. Grešnici će doživjeti opravdanje a pravednici učvršćenje u dobru. Tko položi svoje pouzdanje u Moje milosrđe, njegovu ću dušu u času smrti ispuniti Mojim mirom“ (Dn 1520)

Pouzdanje nije, dakle, samo bit ili duša ove pobožnosti, nego i uvjet za stjecanje milosti.
„Iz Mojeg milosrđa crpu se milosti samo jednom posudom – a to je povjerenje. Što se više duša pouzdaje, to ga ona više dobiva. Duše, koje se bezgranično pouzdaju, Meni su velika radost, jer u takve duše izlijevam sva Moja blaga milosti.“ (Dn 1578)

„Sretna je ona duša koja se povjerava Mojem milosrđu, jer ja se Sam brinem za nju.“ (Dn 1273)

„Reci im da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena, koja je zazvala Moje milosrđe. Duša koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno Mi se sviđa.“ (Dn 1541)

Evo još nekih Isusovih riječi o pouzdanju što ih je sestra Faustina zapisala u svome Dnevniku:
„Kako mnogo ljubim duše koje se potpuno pouzdavaju u Mene – za njih Ja činim sve“. (Dn 294)

„Najdraža mi je duša koja čvrsto vjeruje u Moju dobrotu i savršeno se pouzdaje u Mene. Njoj darujem svoje povjerenje i sve zašto me moli.“ (Dn 453)

„Kćeri moja, osigurat ću ti sigurno uzdržavanje od čega ćeš živjeti. Tvoja obveza je savršeno se pouzdavati u Moju dobrotu, a Moja obveza je tebi dati sve što ti je potrebno. Činim sebe ovisnim o tvom povjerenju. Ako tvoje povjerenje bude veliko, onda Moja velikodušnost neće znati ni za kakve granice.“ (Dn 548)

„Tko se pouzdaje u Moje milosrđe neće se izgubiti, jer sve njegove stvari su Moje a njegovi neprijatelji razbijaju se o podnožje mojih nogu.“ (Dn 723)

„Ohrabri duše za veće pouzdanje u Moje neiscrpivo milosrđe. Slaba i grešna duša ne treba se bojati približiti Meni, i kad bi imala više grijeha nego pijeska na zemlji. Sve ponire u bezdanu Mojeg milosrđa.“ (Dn 1059)

„Kad mi se približi duša s povjerenjem, ispunjam je tako ogromnom milošću, da je ona ne može sama u sebi primiti i izručivati će je na druge duše.“ (Dn 1074)

„Prije će postati ništavilom nebo i zemlja, nego da pouzdavajuću dušu ne bi obuzelo Moje milosrđe.“ (Dn 1777)

Iz Katekizma Katoličke Crkve o pouzdanju:
1817 Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. „Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade, jer je vjeran Onaj koji je obećao“ (Heb 10,23). Duh Sveti je bogato izliven „na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga“ (Tit 3,6-7).

2738 Objava molitve u naumu spasenja uči nas da se vjera oslanja na Božje djelovanje u povijesti. Sinovsko povjerenje potaknuto je njegovim najizvrsnijim djelom: mukom i uskrsnućem njegova Sina. Kršćanska je molitva suradnja s njegovom providnošću, s njegovim nacrtom ljubavi za ljude.

2739 U svetog Pavla, to je povjerenje smiono, utemeljeno na molitvi Duha u nama i na vjernoj ljubavi Oca koji je za nas predao svoga Sina jedinca. Preobrazba srca koje moli prvi je odgovor na našu prošnju.

Iskazivanje milosrđa bližnjima
Milosrđe ukazuje na stav koji bismo trebali imati prema svakom ljudskom biću. Da bi iskazivali milosrđe bližnjima, poput s. Faustine, prvo se i sami trebamo odlikovati pouzdanjem u Božje milosrđe.
„Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe.“ (Dn 742)

Potom naša djela milosrđa trebaju izlaziti iz ljubavi prema Bogu. Tako nadahnuti Božjim milosrđem i osjećajima njegova srca trebamo iskazivati milosrđe svakom bližnjem koji se nalazi u duhovnoj ili tjelesnoj potrebi.
„Od tebe tražim djela milosrđa, koja trebaju izlaziti iz tvoje ljubavi prema Meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati, ni ispričavati se.“ (Dn 742)

Isus nas uči da to možemo činiti djelom, riječju i molitvom.
„Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđe bližnjem: prvo – djelo; drugo – riječ; treće – molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni.“ (Dn 742)

Kada nismo u mogućnosti to činiti djelom ili riječju, uvijek možemo moliti za tu osobu, te tako činiti milosrđe u duhu. Na taj način milosrđe mogu iskazivati sve duše.
„Veliku je krivicu Meni učinio svijet. Čiste duše mogu je izmiriti žrtvom čineći milosrđe u duhu.“ (Dn 1317)

„Ali zapiši to i za mnoge duše što se ponekad užasavaju, jer nemaju nikakvih materijalnih dobara kojima bi mogli iskazati milosrđe. Veliku vrijednost ima milosrđe duha, za koje se ne mora imati ni dopuštenje, ni spremišta. Ono je dostupno svim dušama.“ (Dn 1317)

Taj stav aktivne ljubavi prema bližnjima je također uvjet za stjecanje milosti.
„Ako duša nije milosrdna na neki način neće doživjeti Mojeg milosrđa na Sudnjem danu. Ako pak duše žele sakupljati vječna blaga, predusrest će milosrđem Moj sud i neće biti suđene.“ (Dn 1317)

Gospodin želi da oni koji ga štuju čine djela milosrđa.
„Budi uvijek milosrdna, kao što sam ja milosrdan. Ljubi sve iz ljubavi prema meni, i najgore neprijatelje, da bi se mogla odraziti u tvom srcu sva punina Mojeg milosrđa.” (Dn 1695)

„Ja želim da tvoje srce postane boravištem Mojeg milosrđa. Ja želim, da se ovo milosrđe preko tvojeg srca izlije na cijelu zemlju. Tko se tebi približi, neka ne ode bez povjerenja u Moje milosrđe koje toliko želim dušama.“ (Dn 1777)

Po uzoru na život s. Faustine, milosrđe ćemo najviše iskazivati najpotrebnijima: siromašnima, grešnicima, umirućima i dušama u čistilištu. Siromašnima trebamo pomagati u njihovim potrebama; za grešnike trebamo moliti milost obraćenja; za umiruće milost pouzdanja u Božje milosrđe, jer upravo im je to pouzdanje u njihovim posljednjim časovima života najpotrebnije; a za duše u čistilištu moliti ćemo olakšanje i utjehu u njihovim mukama. Učinimo svaki dan barem jedno djelo milosrđa.

Iz Katekizma Katoličke Crkve o djelima milosrđa:
2447 Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeće, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je i vršenje pravde koje je Bogu milo: Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako (Lk 3,11). Dajte za milostinju ono iznutra, i gle – sve vam je čisto (Lk 11,41). Ako su koji brat ili sestra goli, bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: „Hajdete u miru, grijte se i sitite“, a ne dade im ono što im je potrebno za tijelo, kakva korist od toga? (Jak 2,15-16).

Pet osnovnih oblika štovanja Božjeg milosrđa

Pet osnovnih oblika štovanja Božjeg milosrđa

Pet osnovnih oblika štovanja Božjeg milosrđa su:

1. Štovanje slike Milosrdnog Isusa
2. Štovanje svetkovine Božjeg milosrđa
3. Molitva krunice Božjeg milosrđa
4. Štovanje Časa milosrđa
5. Širenje slave (naviještanje) Božjeg milosrđa

Štovanje slike Milosrdnog Isusa

Slika Milosrdnog Isusa predstavlja Uskrslog Krista na čijim su rukama i stopalima vidljivi znaci pribijanja na križ. Iz Njegovog probodenog srca, koje se ne vidi, izlaze dvije zrake: crvena i bijela. Svrha ove slike jest da nam posluži kao posuda kojom možemo zagrabiti i zadobiti milosti, te u tome da bude znak koji će nas i svijet podsjećati na potrebu pouzdanja u Boga i iskazivanja milosrđa svojim bližnjima. Štovanje ove slike se temelji na molitvi punoj pouzdanja popraćenoj djelima milosrđa.
Isus je dao slijedeće obećanje onima koji na taj način budu štovali sliku: milost spasenja, veliki napredak na putu do kršćanskog savršenstva, milost sretne smrti, te sve druge milosti i blagoslove na ovome svijetu onima koji čine milosrđe i koji ga s pouzdanjem zazivaju.

Isusove riječi upućene sestri Faustini

– o značenju crvene i bijele zrake
„Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša…Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja.“ (Dn 299)

– o vrijednosti slike
„Ne nalazi se veličina ove slike u ljepoti boja ili poteza kistom, nego u Mojoj milosti.“ (Dn 313)

– o milostima koje će pratiti štovatelje slike
„Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast.“ (Dn 48)

– o pogledu sa slike
„Moj pogled na ovoj slici jednak je mojem pogledu na križu.“ (Dn 326)

– o tome što bi ova slika trebala predstavljati u čovjekovu životu
„Ljudima pružam posudu s kojom trebaju dolaziti po milosti na izvor milosrđa. Posuda je ova slika s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe.“ (Dn 327)
„Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve Mojeg milosrđa, jer i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela.“ (Dn 742)

Štovanje svetkovine Božjeg milosrđa

Isus je preko sestre Faustine zatražio da se Njegovo milosrđe štuje posebno svetkovinom Božjeg milosrđa prvu nedjelju poslije Uskrsa. Slavljenjem svetkovina uprisutnjuju se među nama na poseban način Božja otajstva, te ih toga dana posebno častimo. Tako, slavljenjem svetkovine Božjeg milosrđa na poseban način se uprisutnjuje otajstvo Božjeg milosrđa koje toga dana posebno častimo. Ovu svetkovinu kao obveznom za cijelu Crkvu proglasio je bl.papa Ivan Pavao II. 30. travnja 2000. godine. Na samu svetkovinu Crkva pruža mogućnost djelomičnog ili potpunog oprosta, a Isus obećava svoje milosrđe svakomu tko mu se s pouzdanjem obrati.
Isusove riječi upućene sestri Faustini

– o duhovnom bogatstvu ove svetkovine
„Ja želim da svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Toga dana otvorena je nutrnina Mojeg milosrđa. Ja izlijevam cijelo more milosti na one duše koje se približuju izvoru Mojeg milosrđa. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest dobiva savršeni oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti se Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet. Moje milosrđe tako je veliko, da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski ni anđeoski. Sve, što postoji, dolazi iz nutrine Moga milosrđa. Svaka duša razmišljat će cijelu vječnost o Mojoj ljubavi i o Mojem milosrđu. Svetkovina milosrđa proizašla je iz Moje nutrine. Ja želim da se ona svečano proslavi na prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru Mojeg milosrđa.“ (Dn 699)

– o podjeli potpunog oprosta
„Želim podariti potpuni oprost, onim dušama koje se ispovijede i pričeste na Svetkovinu mojeg milosrđa.“ (Dn 1109)

– o javnom štovanju slike Milosrdnog Isusa na ovu svetkovinu
„Ja želim da se ova slika javno izloži na prvu nedjelju poslije Uskrsa.“ (Dn 88)

– o propovijedanju Božjeg milosrđa na ovu svetkovinu
„Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi.“ (Dn 50)
„Stoga na prvu nedjelju poslije Uskrsa treba biti svetkovina milosrđa, a svećenici trebaju propovijedati toga dana dušama Moje veliko i neiscrpivo milosrđe.“ (Dn 570)

Molitva krunice Božjeg milosrđa

Isus je sestri Faustini objavio krunicu Božjeg milosrđu u Vilniusu 1935. godine. U objavama koje su slijedile otkrio joj je vrijednost i djelotvornost krunice, te izrekao obećanja koja su vezana za molitvu krunice. U ovoj molitvi mi prikazujemo „Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo“ Isusa Krista Bogu Ocu. Sjedinjujemo se sa žrtvom koju je podnio na križu za spasenje cijeloga svijeta. Prikazivanjem Bogu Ocu „Njegovog preljubljenoga Sina“, mi se koristimo najuvjerljivijim argumentom koji postoji. Tražimo milost „za nas i cijeli svijet“. Riječ „nas“ se odnosi na osobu koja moli krunicu, ali i na one osobe za koje se krunica prikazuje i za koje se moli. Riječi „cijeli svijet“ uključuju sve ljude koji žive na zemlji, kao i sve duše u čistilištu. Moleći ovim riječima, mi činimo djelo ljubavi prema bližnjima, a što je, zajedno s pouzdanjem, neophodan uvjet za stjecanje milosti. Posebno obećanje s obzirom na ovu krunicu odnosi se na čas smrti: milost sretne i mirne smrti. Tu milost mogu primiti ne samo oni koji postojano i sa vjerom mole krunicu, nego i umirući uz čiju se postelju krunica moli. Isus je obećao da će dati milost onima koji izmole ovu krunicu barem jednom za života, ali pod uvjetom da ju izmole s potpunim pouzdanjem, iskreno i sa dubokim žaljenjem zbog počinjenih grijeha.
Isusove riječi upućene sestri Faustini

– o svrsi molitve ove krunice
„Ta molitva je za ublaženje Moje srdžbe.“ (Dn 476)
„Moja kćeri, drag mi je jezik tvoga srca i moljenjem krunice Božjeg milosrđa približuješ Mi čovječanstvo.“ (Dn 929)

– o milostima koje se po ovoj krunici primaju
„Neprestano moli krunicu (Božjeg milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko je god bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem milosrđu.“ (Dn 687)

– o molitvi ove krunice kod umirućih
„Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neicrpivo milosrđe obuzima dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina.“ (Dn 811)

– o poticanju na molitvu ove krunice
„Moja kćeri, potiči duše moliti krunicu milosrđa koju sam ti dao. Meni se sviđa po ovoj krunici sve vam darovati za što me molite. Duše okorjelih grešnika ispunit ću mirom kad budu molili tu molitvu i bit će sretan čas njihove smrti. Piši za ožalošćene duše: Kad duša vidi i spozna težinu svojih grijeha, kad se pred njezinim očima odvije sav bezdan njezine bijede u koji se oborila, neka ne očajava, nego se s povjerenjem baci u ruke Mojeg milosrđa, kao dijete u ruke svoje drage majke. Te duše imaju pravo prednosti na Moje sućutno srce, imaju prednost na Moje milosrđe. Reci im da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena, koja je zazvala Moje milosrđe. Duša koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno Mi se sviđa. Piši, kad se moli ova krunica milosrđa, kod umirućih neću stajati između Mojeg Oca i umirućeg kao pravedni Sudac, nego kao Milosrdni Otkupitelj.“ (Dn 1541)

Štovanje Časa milosrđa

Isus je želio da svakoga dana štujemo čas Njegove smrti na križu. To je čas milosti za cijeli svijet. On od nas želi da tada razmatramo Njegovu pregorku muku jer je po njoj najpotpunije ostvarena Božja ljubav prema ljudima. Isus želi da štujemo i veličamo Božje milosrđe, te da, po zaslugama Njegove patnje, zadobijemo milosti koje su tako potrebne svakome od nas, svakom pojedincu, cijelome svijetu, a naročito grešnicima. Čas milosrđa je izričito povezan sa tri sata poslije podne. Naše bi molitve tada trebale biti izravno upućene Isusu, a naše molbe bi se trebale pozivati na zasluge Njegove pregorke muke. Ukoliko u to vrijeme ne molimo krunicu Božjeg milosrđa, možemo uputiti Isusu kratki zaziv: O Krvi i Vodo, što potekoste iz Srca Isusova, kao izvor Milosrđa za nas, uzdam se u Tebe.
Isusove riječi upućene sestri Faustini

– o štovanju časa milosrđa
„U tri sata zazivaj Moje milosrđe, posebno grešnicima. Udubi se makar na kratko u Moju muku, prije svega u Moju napuštenost za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu. Dopuštam ti prodrijeti u Moju smrtnu žalost. U tom času ne uskraćujem ništa duši koje Me moli po Mojoj muci.“ (Dn 1320)
„Podsjećam te, Moja kćeri, da ti, kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje milosrđe, proslavljaš ga i hvališ. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu, a posebno siromašnim grešnicima, jer sada je ono široko otvoreno svakoj duši. U ovom času možeš izmoliti sve za sebe i za druge. U ovom času dolazi milost cijelom svijetu. Milosrđe pobijedi pravednost. Moja kćeri, potrudi se u ovom času održavati Put križa. Ali ako ti to nije moguće, onda pođi na kratko u kapelu i štuj Moje Srce, koje boravi puno milosrđa u Oltarskom sakramentu. Ako ti i to nije moguće, uroni samo na kratko u molitvu na mjestu gdje se nalaziš. Ja tražim slavu od svakog stvorenja za Moje milosrđe, ali najprije od tebe, jer tebi Sam dao najdublje upoznati ovu tajnu.“ (Dn 1572)

Širenje slave (naviještanje) Božjeg milosrđa

Osnova za štovanje i širenje slave Božjeg milosrđa jest svjedočenje vlastitim životom u skladu sa duhom ove pobožnosti, a naročito duhom djetinjeg povjerenja u dobrotu i svemoć Božju, kao i djelatnom ljubavlju prema bližnjima. Zatim slijedi i naviještanje ovih oblika pobožnosti te poticanje drugih na pouzdanje u neizmjerno Božje milosrđe.
Isusove riječi upućene sestri Faustini

– o širenju slave Božjeg milosrđa
„Kad god me želiš obradovati – propovijedaj svijetu moje veliko neizmjerno milosrđe.“ (Dn 164)
„Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe.“ (Dn 742)
„Objavljuj svijetu o Mojem milosrđu, o Mojoj ljubavi. Gorim milosrđem, želim ga izliti na duše ljudi. O kakvu Mi bol pripravljaju odbacujući prihvaćanje. Moja kćeri, čini što je u tvojoj moći da bi proširila klanjanje Mojem milosrđu. Što tebi nedostaje, Ja ću dopuniti. Reci trpećem čovječanstvu neka se priljube uz Moje milosrdno Srce i Ja ću ih ispuniti mirom. Reci, Moja kćeri, da sam Ja sav ljubav i milosrđe. Kad mi se približi duša s povjerenjem, ispunjam je tako ogromnom milošću, da je ona ne može sama u sebi primiti i izručivati će je na druge duše.“ (Dn1074)
„Moja kćeri, ne popuštaj u širenju Mojeg milosrđa. Time donosiš ublaženje Mojem Srcu koje gori vatrom smilovanja za grešnike. Reci Mojim svećenicima da će se okorjeli grešnici raskajati po njihovim riječima kad budu govorili o Mojem neiscrpnom milosrđu, o smilovanju koje za njih imam u Srcu.“ (Dn 1521)
„Čini što je u tvojoj moći da grešnici upoznaju Moju dobrotu.“ (Dn 1665)

– o milostima koje prati širenje slave Božjeg milosrđa
„S dušama, koje se utječu Mojem milosrđu i s onima koje drugima propovijedaju o Mojem milosrđu i časte ga, postupat ću u smrtnom času po Mojem beskrajnom milosrđu.“ (Dn 379)
„Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac, nego milosrdni Otkupitelj. U tom posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši koja se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići.“ (Dn 1075)
„Onim svećenicima koji šire i proslavljaju Moje milosrđe dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore.“ (Dn 1521)
„Sve duše koje časte Moje milosrđe, šire njegovu slavu i ohrabruju druge duše pouzdavati se u Moje milosrđe, neće doživjeti užasa u svom smrtnom času. Moje milosrđe će ih štititi u toj posljednjoj borbi.“(Dn 1540)

Kako ojačati pouzdanje u Božje milosrđe?

Isus  je u svojoj muci iskazao vrhunac svoje ljubavi i milosrđa, kada je iz ljubavi prema nama grešnicima priglio križ, te trpio i umro radi našeg otkupljenja. Stoga najbolji način da ojačamo svoje pouzdanje u Božje milosrđe je upravo razmatranje njegove muke, toga najvećeg čina Božje ljubavi i milosrđa. Pri tome će nam pomoći i molitva krunice Božjeg milosrđa i štovanje slike Milosrdnog Isusa.

Sestra Faustina piše:

„Iako grijeh prestavlja ponor zloće i nezahvalnosti, neusporediv je s onom postignutom cijenom za nas – stoga neka svaka duša u Gospodnjoj patnji pronađe povjerenje i nadu u Njegovo milosrđe. Bog ne uskraćuje nikome svoje milosrđe. Nebo i zemlja mogu se promijeniti, a ipak Božje je milosrđe neiscrpivo.“ (Dn 72)

„Isus mi reče da Mu se najviše sviđam razmatrajući Njegove bolne patnje. Po razmatranju dolazi veliko prosvjetljenje u moju dušu. Tko želi učiti iskrenu poniznost treba razmišljati o Isusovoj muci. Kad razmatram Isusovu muku postaje mi puno toga jasnije što prethodno nisam mogla shvatiti.“ (Dn 267)

„Što su učinile milost i razmatranje od najvećeg zločinca! Kao umirući on je puno ljubio. – Sjeti me se kada dođeš u raj. Srdačno kajanje odmah mijenja dušu.“ (Dn 388)

Isusove riječi upućene sestri Faustini

– o vrijednosti razmatranja Njegove muke

„Ja želim da dublje upoznaš Moju ljubav, u kojoj je Moje srce rasplamsano prema dušama. To ćeš razumjeti kad budeš razmatrala moju muku.“ (Dn 186)

„Jedan sat razmatrati Moju bolnu muku, veća je zasluga, nego se godinu dana bičevati do krvi. Razmatranje mojih bolnih rana od velike koristi je tebi a meni čini veliku radost.“ (Dn 369)

„Moja kćeri, promatraj Moje boli, što sam ih podnosio za tebe, često i ništa ti se neće činiti velikim što za mene podnosiš. Najčešće Mi se sviđaš kad razmatraš Moje bolno trpljenje. Sjedini tvoja mala trpljenja s Mojim bolnim trpljenjima, da bi zadobila beskrajnu vrijednost pred Mojim veličanstvom.“ (Dn 1512)

„Moja kćeri, tvoj suosjećaj donosi Mi ublaženje. Razmatrajući Moju muku tvoja duša dobiva posebnu ljepotu.“ (Dn 1657)

„Gledaj u Moje Srce koje je za ljude puno ljubavi i milosrđa, posebno za grešnike. Vidi i zadubi se u Moju muku.“ (Dn 1663)

– o nepovjerenju u zasluge Njegove muke

„Nepovjerenje duša razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Uprkos Moje neiscrpne ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt.“ (Dn 50)

„Moje srce trpi da i same izabrane duše ne razumiju kako je veliko Moje milosrđe. Njihovo ponašanje je u nekom određenom smislu nepovjerenje. Kako to jako vrijeđa Moje Srce! Sjećajte se Moje gorke muke. I kad ne vjerujete Mojim riječima, barem vjerujte Mojim ranama.“ (Dn 379)

„Druge se ne pouzdavaju u Moju dobrotu i ne žele u svom vlastitom srcu nikakve slatke prisne povezanosti, nego Me traže negdje u daljini i ne nalaze Me. To nepovjerenje prema Mojoj dobroti, Me najviše vrijeđa. Kad vas već Moja smrt nije uvjerila o Mojoj ljubavi prema vama, što će vas onda još uvjeriti?“ (Dn 580)

Djela milosrđa

Tjelesna djela milosrđa

  1. Gladna nahraniti
  2. Žedna napojiti
  3. Siromaha odjenuti
  4. Putnika primiti
  5. Bolesna i utamničena pohoditi
  6. Roba otkupiti
  7. Mrtva pokopati

Duhovna djela milosrđa

  1. Dvoumna savjetovati
  2. Neuka poučiti
  3. Grješnika pokarati
  4. Žalosna i nevoljna utješiti
  5. Uvredu oprostiti
  6. Nepravdu strpljivo podnositi
  7. Za žive i mrtve Boga moliti

Sličnosti sa pobožnosti Srcu Isusovu

Crvenom bojom su označene sličnosti između ovih pobožnosti.

  1. Nastanak 

Pobožnost Srcu Isusovu

nastala je nakon Isusovih ukazanja i poruka francuskoj redovnici svetoj Margareti Mariji Alacoque između 1673. i 1675. godine.

Pobožnost Božjem milosrđu

nastala je nakon Isusovih ukazanja i poruka poljskoj redovnici svetoj Faustini Kowalskoj između  1931. i 1938. godine.

  1. Oblici pobožnosti

Pobožnost Srcu Isusovu

– Štovanje slike Srca Isusova

– Štovanje svetkovine Srca Isusova

– Osobna posveta

– Zadovoljština

– Česta sveta pričest

– Sveta ura

– Veliko obećanje (devet prvih petaka)

– Apostolat molitve

Pobožnost Božjem milosrđu

– Štovanje slike Milosrdnog Isusa

– Štovanje svetkovine Božjeg milosrđa

– Molitva krunice Božjeg milosrđa

– Štovanje Časa milosrđa

– Širenje slave Božjeg milosrđa

  1. Isusova obećanja

Pobožnost Srcu Isusovu

Isus je obećao ove duhovne i vremenite blagodati štovateljima ove pobožnosti:

  1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu
  2. Unijet ću mir u njihove obitelji
  3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama
  4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti
    5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
    6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa
  5. Mlake će duše postati revne
  6. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti
    9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca
  7. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca
  8. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati
    12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času

Pobožnost Božjem milosrđu

  1. Milost vječnog spasenja i sretne smrti
  2. Milost pobjede nad neprijateljima već u ovom životu
  3. Milost obraćenja na samrti i sretne smrti
  4. Milost obraćenja i sretne smrti umirućim dušama za koje se bude molila krunica Božjeg milosrđa
  5. Milost potpunog oprosta vremenitih kazni
  6. Milost svećenicima da njihove riječi dodirnu srca onih kojima budu govorili
  7. Uslišanje svih molitvi ukoliko su u skladu s voljom Božjom
  8. Milost napredovanja u duhovnom životu

Razlike sa pobožnosti Srcu Isusovu

Kako bismo izbjegli moguća kriva shvaćanja potrebno je razjasniti kako ističući nerazdvojivost i komplementarnost pobožnosti Božjem milosrđu i pobožnosti Srcu Isusovu, ne govorimo da su one identične. Da ove dvije pobožnosti ne možemo jednostavno poistovjetiti, obrazložio je otac Ignacy Rozycki1 još prije mnogo godina. Sestra Elzbieta Siepack sažela je to njegovo promatranje na sljedeći način (usp. She made an Ordinary Life Extraordinary. Dublin: Divine Mercy Publications, 1996., str. 66-67):

1. Osnovni (esencijalni) subjekt

– u pobožnosti Božjem milosrđu – Božje milosrđe u Presvetom Trojstvu

– u pobožnosti Srcu Isusovu – Sin Božji, utjelovljena Božanska Osoba

2. Materijalni subjekt

– u pobožnosti Božjem milosrđu – slika Milosrdnog Isusa prema sadržaju objave (s. Faustini) od 22. veljače 1931.

– u pobožnosti Srcu Isusovu – fizičko, ljudsko Srce Isusovo

3. Narav pobožnosti

– u pobožnosti Božjem milosrđu – duh pouzdanja

– u pobožnosti Srcu Isusovu – zadovoljština

4. Povlašteno vrijeme

– u pobožnosti Božjem milosrđu – 15,oo sati svaki dan i svetkovina Božjeg milosrđa (nedjelja iza Uskrsa)

– u pobožnosti Srcu Isusovu – prvi petak svaki mjesec i svetkovina Srca Isusova

Uz navedeno, pobožnost Božjem milosrđu moguće je promatrati kao daljni razvitak pobožnosti Srcu Isusovu. Na takav način je povezanost ove dvije pobožnosti promatrao i bl. Mihael Sopoćko, duhovnik s. Faustine.

——————————————————————————————————-
1Ignacy Rozycki je svećenik koji je bio zadužen za proučavanje spisa s. Faustine u procesu pripremanja njezine beatifikacije. U svojoj knjizi “Ustanite, hajdemo!”, bl. papa Ivan Pavao II. piše: “Kada sam postao nadbiskupom, povjerio sam velečasnomu profesoru Ignacyju Rozyckome da prouči njezina djela. Najprije nije htio. Potom je temeljito studirao dostupne isprave. Na kraju je izjavio: ‘To je predivna mistična duša’.”

Božanska milosrdna izloženost

Novi blaženik Katoličke Crkve Ivan Pavao II. 2000. godine dodao je drugoj uskrsnoj nedjelji naslov Nedjelja Božjega Milosrđa, a 2002. uz nju povezuje posebne oproste. Kao razlog navodi se želja vjernika za slavljenjem Božjega Milosrđa. Ta probuđena svijest o važnosti štovanja Božjega Milosrđa uvelike je potaknuta mističnim iskustvima sv. Faustine Kowalske (1905.-1938.), među kojima izričito Isusovo traženje ove svetkovine, povezane uz štovanje slike Božjega Milosrđa (usp. Dnevnik , 22. 2. 1931). U ovom kratkom promišljanju želimo se zaustaviti osobito na slici.

Za razliku od starozavjetne zabrane likovnog predočavanja Boga kao i za razliku od Islama, u kršćanstvu Bog biva likovno predočen. Temeljni razlog za to je što se Sin Božji, «slika (grč. eikon) Boga nevidljivoga» (Kol 1, 15) učinio vidljivim. Isus Krist, Riječ Božja, ujedno je i Slika Božja. Njegova objava ujedno je i govor i pojavak. Isus nije iza sebe ostavio niti pisanoga niti slikanoga traga, ali njegova objava i opisana je i oslikana. Sama sila objave, koja se urezala u svijest svjedoka iziskivala je daljnje pisano i slikano «urezivanje», pokretom usporedivim s ižaravanjem Isusova lika u Veronikin rubac ili Torinsko platno.

Ne začuđuje stoga Isusova želja za slikom. Evangelizacijska uloga slike dobro je poznata u povijesti Crkve, a u vremenu dominacije slike i prevage slike nad riječju čini se još aktualnijom. Slika Milosrdnoga Isusa iznenađuje svojom izravnošću i usredotočenošću. Isusov lik je frontalno izložen pogledu i sva pažnja usmjerena je prema grudima. Poput preminulog Isusa na križu nema komunikacije pogledom. Sam predani Isusov život komunicira poruku: «jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda» (Iv 19, 34). Krv i voda koji teku i iz probodena boka Isusova znak su predanoga života Sina Božjega za nas, potvrda novoga i vječnoga Saveza koji opravdava čovječanstvo i ispunjenje obećanja životvornoga Duha. Crkveni oci od samih su početaka ovo izlijevanje smatrali znakom krsta i euharistije.

Za razliku od izlijevanja krvi i vode na križu slika predstavlja uskrsni, proslavljeni vid izlijevanja. Krv i voda nisu samo materijalna stvarnost, nego su preobraženi, prosvijetljeni i proslavljeni. Svjetlost, koja i kao fizički fenomen izmiče protežnosti, potvrđuje nadnaravnost ovih materijalnih tvari i upućuje na njihovu nadvremenost i sakramentalnost. U Ivanovu evanđelju značajno je Isusovo isticanje svojih rana kao potvrda identiteta i dokaz uskrsnuća. Uskrsli, iako ističući nesavršenost vjere koja treba ovako intenzivne dokaze, ipak izlaže svoje rane kao lijek sumnji. Pokazivanje rana čin je razgolićenja, izlaganje koje riskira neprihvaćanje i novo ranjavanje. I ova slika stoga je izlaganje, razgolićavanje, otkrivanje Uskrsloga kao lijek sumnji. Ona potvrđuje da su Novi Savez Boga i čovječanstva te Duh Sveti, plodovi muke i Uskrsnuća Isusova, i danas milosrdna ponuda Božja. Bog nam i danas izlazi u susret otvorenim srcem i obraća nam se s blagošću, slovi nam blago – blagoslivlja nas (desna ruka uzdignuta na blagoslov).

No ovako posvjedočen sjaj Božji krije u sebi i opasnost. Gledatelj može ostati zabljesnut sjajem te se zaustaviti na gledanju i želji da zadrži sjaj, da njime ovlada I osigura si njegovu trajnost – da od slike stvori idol koji ne bi bio drugo doli klanjanje vlastitom iskustvu Boga, to jest samome sebi. Zbog toga je gledatelj pozvan prihvatiti sliku na način na koji mu se ona daje: otvorena srca. To znači izložiti se daru posredovanom po slici, izložiti moju ranjivost proslavljenom Ranjenom – ne da bih ovladao darom, nego da bih ušao u ritam darivanja.

Jedan svjedok takvoga stava je i sv. Terezija iz Liseuxa (1873.-1897.). Ona se osjećala obdarenom «beskrajnim Milosrđem» Božjim doživljavajući ga ključem za promatranje svih Božjih osobina. Trenutak od posebnoga značaja za nju bio je kad shvaća «više nego ikad koliko Isus priželjkuje biti voljen» (kraj Rukopisa A). Ova spoznaja potiče ju da ne bude samo (sebični) primatelj Milosrđa, nego da potpuno usvoji njegov intimni ritam. Isus čini iskorak ljubavi, objavljuje se otvorena Srca, izlaže svoju spasonosnu ranjenost. Terezija odgovara prikazujući se tome Božjem Milosrđu, tj. izlažući se njegovoj unutrašnjoj dinamici. Ona ne prihvaća samo dar Milosrđa, nego zahvalno prihvaća dar biti milosrdnom, biti mila srca, ljubiti onako kako je ljubljena. Tako ona postaje svjedokinjom (grč. martyr) Milosrđa, a svjedok se potpuno ostvaruje samo ako nimalo ne uzmiče od istine koju je iskusio, koju god to cijenu imalo, makar i onu postati mučenikom (grč. isto martyr). Ne želeći od samog početka nimalo uzmicati pred objavom istine Božjeg Milosrđa Terezija se prikazuje kao žrtva milosrdnoj ljubavi Božjoj. Pisani dokaz svoje posvete trajno je nosila doslovno na svome srcu. Na koncu, s istom neizvjesnošću i rizikom neprihvaćanja kojom je obilježeno izlaganje najveće Isusove intime – na križu i kasnije posredstvom slike –, izlažemo ovu najveću intimu sv. Terezije iz Lisieuxa, nadajući se da će biti prihvaćena otvorena srca i da će pomoći slavljenju najmlađe svetkovine naše Crkve – nedjelje Božjega milosrđa:

«Da bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva paljenica Tvojoj Milosrdnoj Ljubavi, moleći Te da me spaljuješ bez prestanka, puštajući da mi dušu preplavljuju valovi beskrajne nježnosti koji su zatvoreni u Tebi i da tako postanem mučenica Tvoje ljubavi, o moj Bože!… Neka to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred Tobom, učini napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni zagrljaj Tvoje Milosrdne Ljubavi… Hoću, o moj Ljubljeni, da Ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu, a ja Ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju licem u Lice.

Marija Franciska Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, ned. karm.» (9. lipnja 1895, svetkovina Presvetoga Trojstva)

  1. Dražen-Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa, OCD

Duhovnost svete Faustine Kowalske

Prilog sa Radio Vatikana o duhovnosti svete Faustine

U okviru pohoda Poljskoj Sveti je Otac posjetio svetište Božjega milosrđa u gradu Łagiewniki, koje je Ivan Pavao II. posvetio 2002. godine tijekom posjeta Poljskoj, a u kojemu počivaju posmrtni ostaci svete Faustine Kowalske, svetice Božjega milosrđa. Papa Benedikt XVI. je nazvao pontifikat svoga prethodnika pontifikatom Božjega milosrđa. Monsinjor Josepf Bart, rektor crkve Duha Svetoga, koju je papa Ivan Pavao II. učinio svetištem Božjega milosrđa u Rimu, kazao je za našu radio postaju kako nam Papin posjet svetištu govori da nasljednik Ivana Pavla II. vodi vjernike prema otajstvu Božjega milosrđa, koje je potrebno svim ljudima.

Hodočašće Benedikta XVI. u središte štovanja Božjega milosrđa potvrda je autentičnosti poruke koju je prenijela sveta Faustina Kowalska. Toj jednostavnoj redovnici, beskrajnoga povjerenja u Boga, Gospodin je dao poruku namijenjenu cijelome svijetu. Gospodin joj se obratio govoreći, „U Starom zavjetu sam slao proroke s gromovima; danas čovječanstvu šaljem tebe s mojim milosrđem. Ne želim kazniti trpeće čovječanstvo, želim ga ozdraviti i priljubiti ga svojem milosrdnom srcu“.

Dakle, njezino poslanje je približiti i naviještati istinu o Božjem milosrđu, objavljenu u Svetome pismu; moliti od Boga milosrđe za sve ljude, poglavito grješnike, promičući nove oblike štovanja Božjega milosrđa, kako je poželio Isus: Isusova slika s natpisom „Isuse, ufam se u tebe“, ustanovljenje svetkovine Božjega milosrđa na prvu nedjelju po Uskrsu, moljenje Krunice Božjega milosrđa, te molitve u čas Božjega milosrđa. Gospodin je s tim pobožnostima povezao velika obećanja pod uvjetom povjerenja u Boga, te ljubavi prema bližnjemu. I na koncu, sveta Faustina treba nadahnuti apostolski pokret Božjega milosrđa, koji će naviještati, i moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, te živjeti kršćanskim životom po njezinu uzoru. Po ovoj je velikoj svetici Bog svijetu i Crkvi dao novo svjetlo, a to je upravo Božje milosrđe – istaknuo je rektor. Govoreći o štovanju Božjega milosrđa, kazao je kako je Benedikt XVI. rekao da je štovanje Božjega milosrđa sastavni dio vjere i kršćanske molitve. Tako je na sam blagdan, u podnevnom nagovoru prije molitve Kraljice neba, izražajno potaknuo na njegovo štovanje. Sjećam se kako je Ivan Pavao II. učio – primijetio je rektor – Čovjek najviše treba Božje milosrđe. Benedikt XVI. to je svečano potvrdio rekavši kako štovanje Božjega milosrđa nije sporedna nego sastavna dimenzija kršćanske vjere. Štovanje Božjega milosrđa, kako nam je prenijela sveta Faustina, odlučuje sudbinu svijeta i čovječanstva. Zato je Ivan Pavao II. povjerio svijet Božjeme milosrđu, ističući kako je u Božjem milosrđu posljednja prigoda spasenja – kazao je. Na primjedbu kako je Benedikt XVI. rekao da milosrđe Kristovo nije jeftina milost, odgovorio je kako je Kristov Križ radikalna objava milosrđa, koje je upravljeno protiv korijena zla u ljudskoj povijesti, protiv grijeha i smrti. Božje milosrđe zahtijeva nutarnje obraćenje, kajanje poslije svakoga posrtaja. Ono nema granica, ljudska zloća ne može iscrpsti Božju raspoloživost da uvijek prihvati onoga tko ima u Njega povjerenja. Poruka Božjega milosrđa postaje, dakle, znak nade za izranjeno čovječanstvo, ona je posebna mogućnost preporoda čovječanstva. Isus je rekao svetoj Faustini: „Čovječansto neće naći mir dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu“ – zaključio je monsinjor Bart.